INTERNATIONAL MUSLIM YOUTH

Autor:               Imtiaz Ahmad

Državljanstvo: USA

Zvanje: M. Sc., M. Phil (London)

            Iskustvo           1) Šef odsjeka za fiziku Državnog koledža,

                                    Islamabad, Pakistan

                                    2) Direktor Islamske škole, USA

                                    3) Generalni menadžer Mercy International, USA

                                    4) Osnivač Centra Tewhid u Fermington Hillsu i

                                    Centra Tewhid u Detroitu, Michagan USA

                                    5) Savjetnik, Arabian Advanced Systems,

                                    Saudijska Arabija

             Autorova adresa:

            PO Box 3639, Madina

            Saudi Arabia

            e-mail: mezaan22@hotmail.com

 prijevod sa engleskog: Mesud Jašarević

 PREDGOVOR

             Čak i nepristrani učenjaci ne-muslimani priznaju da je veliki dio predrasuda kreiran i podržavan protiv učenja Islama. Ovo je dostiglo takav stepen  da osoba nije u stanju da objektivno sagleda učenja Islama. Odbacujući ove predrasude, svaka osoba koja teži da spozna istinu, postići će taj plemeniti cilj. Uzvišeni Allah kaže u Časnom Kur’anu: “A koji se bore za nas , sigurno ćemo ih uputiti putevima našim; a uistinu, Allah je sa dobročiniteljima.” (29:69) Ovi ljudi, kako god, ne pokazuju oholost nakon što dostignu cilj. Oni su ponizni kao što je spomenuto u Kur’anu: “Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio.”  (7:43)

            Druga stvar, koja mi na um pada, je ta da su neke snage uvijek aktivne u pokušaju da iskrive istinu. Ovo se događa od pamtivijeka. Oni dolaze sa novim metodama u svakom dobu. Ipak, odredba Uzvišenog Allaha je iznad toga, kao što je u slijedećem Kur’anskom ajetu: “Oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije” (8:30)

            Jedan pjesnik je to rekao vrlo lijepo na Urdu jeziku: Allah je stavio elastičnost u prirodu Islama. Što jače pokušaš da ga deformišeš, on će još brže povratiti svoju prvobitnu formu.

            Istina se širi veoma brzo. U svakom kutku svijeta, pojedinci i porodice primaju Islam. U ovoj brošuri nalaze se primjeri nekoliko takvih pojedinaca. Iz njihovih priča jasno je da nije dozvoljeno druge tjerati silom da prihvate Islam. Prihvatanje Islama kroz znanje i razumijevanje je karta za uspjeh, i na ovom i na budućem svijetu.

            Primjeri dati u ovoj brošuri ne samo da podupiru istinu, već također opisuju prepreke koje stoje na putu do ovog cilja. Šejtansko sašaptavanje, društvene i kulturne granice, i ljutnja na licima prijatelja i rodbine čine život mizernim.. Kako god, slatkoća istine nadvladava sve ove sile. Osoba postiže mir i smirenost, što je vidljivo na njenom licu, djelovanju i svakodnevnom ponašanju.

            Nakon susreta sa ovom braćom, divio sam se njihovoj snažnoj vjeri u Islam. Neizmjerno su me inspirisali, i bez sumnje, služe kao svijetlo vodilja za čitavo čovječanstvo.

Imtiaz Ahmad

Madina Munawwara

E-mail: mezaan22@hotmail.com

Renda Toshner

Tursko-Američki Arhitekta

            Renda je rođen u Americi u turskom domu. On nije bio novi musliman ali nije znao ništa o Islamu do upisa na univerzitet. Njegova životna priča ima mnogo pouka za nas.

            Prvo da opišem tursku zajednicu koja živi u okolici Detroita u Mičigenu. Turci su se počeli doseljavati u Ameriku sedamdesetih godina dvadesetog vijeka. Sada njihova treća generacija postiže uspjehe u Americi. Bave se visoko profesionalnim poslovima i uspješnim biznisom. Većina njih živi u bogatim prigradskim naseljima Detroita. Finansijski su vrlo dobro stojeći i društveno veoma povezani sa službenim vlastima. Nedavno sam se upoznao sa njima nakon  nekoliko dženaza u džamiji Tawheed u Farmington Hillsu, Mičigen. Imao sam bliže kontakte sa njima kada sam bio pozvan da posjetim njihove domove i njihov Turski društveni klub. Otkrio sam da su se kao muslimani utopili u američko društvo. Ovaj trend nije svojstven samo Turskoj zajednici. Mnogi muslimani imigranti došli su u Ameriku iz različitih zemalja i utopili su se u američko društvo, time gubeći svoj Islamski identitet. U drugu ruku, primjećujemo da su mnogi muslimanski imigranti bolji u prakticiranju Islama u Americi nego u njihovim domovinama. Njihova djeca čak nadmašuju svoje roditelje u prakticiranju Islama uslijed vjerskih sloboda u Americi.

            Rendini roditelji su bili istaknuti članovi ove američko-turske zajednice. Oboje su bili doktori i finansijski vrlo stabilni. Ovako, Renda je rođen u bogatoj porodici. Ipak, odgojili su svoga sina bez ikakvog Islamskog obrazovanja.

            Renda je završio visoku školu i upisao se na univerzitet. On nije znao ništa o Islamu sve dok se nije počeo družiti sa studentima muslimanima iz prekookeanskih zemalja u studentskom domu. Amerika i američki univerziteti nude veliku slobodu izbora i ne miješaju se u osobne izbore. Pošto je Renda imao vrlo blagu narav, islamsko učenje i praksa lahko su ga privukli. Bio je iznenađen saznanjem da je rođen u muslimanskoj porodici, ali da su ga porodične okolnosti držale podalje od znanja i prakticiranja Islama. Renda je svaki dan učio sve više i više o Islamu i pokušavao je to da sprovede u praksi.

            Renda je bio vrlo pametan student. Pohađao je arhitektonski inžinjering i položio je završni ispit vrlo lahko. Pridružio je se jednoj američkoj arhitektonskoj firmi gdje je se pripremao za ispit za dobivanje dozvole za profesionalan rad. Uobičajeno je potrebno nekoliko godina za dobivanje takve dozvole i to nakon nekoliko pokušaja. Renda je bio toliko inteligentan da je položio ispit za dobivanje dozvole u samo jednom pokušaju.

            Rendino sticanje Islamskog znanja i prakticiranje istog su također bili istovjetno izvanredni. Mnogo je se okoristio od islamskih aktivnosti u džamiji Anarbor i u muslimanskoj zajednici tamo. Njegovi roditelji su se penzionisali i odlučili su da se vrate u Tursku. Nastanili su se u svojoj rođenoj zemlji da provedu ostatak života tu. Renda je odlučio da ostane u Americi pošto je volio muslimansku zajednicu u Anarboru. Želio je da poveća svoje učešće u islamskim aktivnostima. Ja sam običavao da održavam džumansku hutbu jednom mjesečno u džamiji Anarbor na Mičigenskom Državnom Univerzitetu. On je obično bio mujezin ove velike džamije. Sjećam se da sam u jednoj hutbi opisao priču o Poslaniku Jusufu a.s. U ovom kazivanju ja sam spomenuo da su braća Jusufova pokušala da koriste njegovu košulju da bi dokazali da su ga pojele divlje životinje. Kasnije, kada je žena Azizova pokušala da ga navede na blud, njegova košulja je poslužila kao dokaz da je žena Azizova kriva, a ne on. Mnogo kasnije Jusufova košulja bila je korištena da povrati i izliječi vid njegovog ožalošćenog oca. Dodao sam da ako Jusufova košulja može učiniti takva čuda, kako samo jedinstvena osoba može biti onaj koji ju je nosio. Rendi su se dopala ovakva zapažanja i pozvao me je telefonom čim sam stigao kući. Upitao me je: “Da li su ovo tvoje ideje?” Rekao sam mu: “Ne, nikako. Sve što kažem je iz Tefsira. Ja nisam alim i ja nemam pravo da dajem objašnjenja Kur’ana od sebe.”

            Renda je želio da i fizički izgleda kao musliman. Nosio je islamsku tursku odjeću čitavo vrijeme, čak i na poslu. Upitao sam ga, “Da li tvoj poslodavac prigovara zbog tvoga načina oblaćenja pošto ti predstavljaš firmu na raznim mjestima?” Renda je rekao, “Moraju me prihvatiti na način kakav ja jesam ako me žele.” Ponovo sam upitao, “Zar se ne susrećeš sa predrasudama na poslu zbog tvoga islamskog oblaćenja?” Renda je iskreno rekao, “To je njihov problem. Ja volim ovaj turban.” Zamolio sam ga da mi pokaže način na koji ga veže tako graciozno.

            Renda je izvanredno doprinio svojim učešćem u raznim muslimanskim zajednicama. Uobičavao je da predstavlja Islam zatvorenicima u američkim zatvorima. Ovo je zahtijevalo dosta vremena i strpljenja. Rendino iskustvo sa zatvorenicima je bilo vrlo pozitivno. Renda je smatrao da ovi novi muslimani u zatvorima trebaju poseban oblik kratke ali obuhvatne literature. Napravio je takve pamflete na svoj način  i o svom vlastitom trošku. Uvidio sam da su ovi pamfleti vrlo korisni za upotrebu za nove muslimane. Neka ga Uzvišeni Allah nagradi za ovaj trud.

            Rendin doprinos u džamiji Farmington Hills je takođe jedinstven. Negdje oko dva i po jutra zemlje bilo je kupljeno za džamiju Farmington Hills. Renda je iznio mnogo opcija za izgradnju džamije i parkirališta na tom mjestu. Sadašnji arhitektonski plan džamije bio je ekskluzivno urađen od strane Rende. Ponude su uzete od raznih firmi za arhitektonske nacrte. Rendina kompanija dala je skupu ponudu. Renda je savjetovao da izaberemo nižu ponudu od druge firme. Renda je, kako god, uradio detaljan nacrt džamije da bi pomogao ovoj firmi. Obojica smo imali duge i iscrpljujuće sastanke sa arhitektonskom firmom. Renda se nikada nije požalio na to.  Bez Rendine profesionalne pomoći, ova džamija nikada ne bi bila sagrađena.

            Rendin lični život bio je jedinstven. Otišao je u Tursku da bi se oženio. Nije tražio od svojih roditelja da mu pronađu ženu od nekoga iz bogate porodice. Renda mi je rekao da je on sam odabrao djevojku iz jedne prosječne porodice. Znao je da njegova žena ne zna ništa o Islamu, ali bio je siguran i odlučan da je uči o Islamu. Renda je znao da je Poslaniku Muhammedu s.a.v.s i svim ostalim poslanicima bilo naređeno od Allaha da počnu sa propvjedanjem i učenjem između svojih najbližih i najdražih kao prvo. Renda je nije učio samo Islamu, već je služio kao izvanredan primjer za nju. Sa Allahovom pomoći stekla je islamsko znanje vrlo brzo. Oboje su njegovali islamski način života.  Allah ih je blagoslovio sa dvije kćerke.

            Renda se nije želio zaustaviti na tome. Želio je sve više i više učešća u Islamskim aktivnostima dok je u tome u potpunosti participirala i njegova voljena žena. To je bilo u vrijeme dok je rat u Bosni bio u punom jeku. Muslimani su bili ubijani i mučeni svaki dan. Muslimanska omladina iz mnogih zemalja otišla je tamo da pomogne Bosanskim muslimanima. Renda nije mogao odoljeti i odlučio je da ide. Ostavio je svoju ženu i djecu u gradu Anarbor i postavio je za njih velija (staratelja) od turskih studenata. Nazvao me je da se poselami sa mnom i da mi saopšti informacije u vezi svoje porodice. Renda je bio staložena, sigurna osoba i vrlo čvrst u izvršavanju onoga što je odlučio. On je posebno želio da pomogne Bosanskim jetimima. Poslije kratkog vremena čuli smo da ga je Allah uzeo kao šehida u Bosni.

            Muslimanska zajednica Anarbora bila je vrlo ponosna na Rendu i njegovu porodicu. Odmah su osnovali fond i skupili su oko šezdeset hiljada dolara. Ovaj novac treba biti korišten za obrazovanje Rendine djece kada se upišu na koledž.

            Rendina žena je vrlo plemenita. Ona sve više i više sazrijeva islamski, učeći, razumijevajući i pamteći sve više i više Kur’ana i hadisa. Rendina djeca su vrlo inteligentna kao što je bio i on. Njegova žena ih odgaja sa zavidnom islamskom pozadinom.

            Rečeno nam je da su Rendina majka i otac u Turskoj također ponosni da budu roditelji jednog šehida. Isto tako, muslimani džamije Tawheed u Farmington Hillsu, Mičigen su zahvalni Allahu što  dizajn njihove džamije potječe od jednog šehida. Neka ga Uzvišeni Allah nagradi visokim mjestom u Džennetu. Amin!!!

Donald Flood

Amerikanac Profesor Engleskog Jezika

            Svaka kultura ima svoje prednosti i slabosti. Vrlo dobro je poznato da u Americi postoji značajan dio slobode u ličnom životu. U tolikoj mjeri da mnogi roditelji daju maksimalnu slobodu izbora svojoj djeci. Ovi roditelji uopšteno gledajući ne smetaju djeci u njihovom vjerskom odabiru i u ličnim ubjeđenjima njihove djece. Tako, lične aktivnosti roditelja i djece idu ka uzajamnom prihvatanju i poštovanju. Don je bio produkt ovakvog jednog liberalnog doma. On mi je ispričao svoju životnu priču kao što je opisano dalje.

Iskustvo sa novim kulturama

            Dosta je pokretljivosti u američkom načinu života. Moj otac selio je se iz mjesta u mjesto slijedeći svoj profesionalni posao. Na primjer, on je postavljen na privremenu dužnost u Brazilu na šest mjeseci kada sam ja bio u jedanaestom razredu. Tamo sam se susreo sa novom kulturom i novim jezikom. Shvatio sam da postoje i drugi načini života na svijetu, a ne samo američki. Ovo iskustvo proširilo je moje vidike. Bio sam, zato, znatiželjan da saznam više o drugim kulturama i jezicima. Vratio sam se nazad u Ameriku sa svojom porodicom i završio višu školu u Indijani. Poslije toga upisao sam se na Teksaški Univerzitet  u El Pasu, koji je na granici Teksasa i Meksika, na studij Business Administration.

Logorovanje

            Nakon nekoliko godina studija, shvatio sam da ovaj predmet nije za mene. Osjećao sam da trebam nešto više interesantno i iz oblasti kulture. Tokom ovoga vremena jedan prijatelj me pozvao  da idem sa njim na tromjesečno kamp putovanje kroz čitave Sjedinjene Države i Zapadnu Kanadu. Veselo sam prihvatio jer sam znao da će ovo iskustvo u ljepotama prirode biti pogodno da razmišljam o ličnim ciljevima. Kao rezultat ovog iskustva, nisam donio nijednu odluku u pogledu mojih akademskih težnji, ali sam shvatio da ovaj svijet nije mogao nastati nekom greškom i bilo je jasno da čudesna zemlja raznih znakova ukazuje na svoga Tvorca. Nisam bio, ipak, siguran na koji način da obožavam ili se zahvaljujem našem Tvorcu.

            Onda, jednog dana dok sam se sunčao na prilaznom putu kod moje kuće, iznenada sam shvatio da mogu kombinovati moje interese u biznisu i kulturi studirajući na Latino-Američkim studijama. Vratio sam se nazad na univerzitet početkom slijedeće akademske godine i prebacio se na studiranje ovoga predmeta.

Društvene aktivnosti

            Dok sam bio na univerzitetu, moj hindu prijatelj pozvao me, zajedno sa svojim saudijskim prijateljem, na crkveno okupljanje, koje je uključivalo sportske aktivnosti i pravljenje jela u kući. Kao student koristite prednost svake prilike koja se ukaže za domaćim jelima. Večera je bila vrlo raskošna. Na kraju večeri nešto neočekivano se dogodilo. Vođa crkve počeo je pjevati pjesmu napisanu na tabli na hebrejskom jeziku. Želio je da ponavljamo za njim. Primijetili smo da je naš prijatelj Saudijac, Ebu Husejn, iznenada ustao i zamolio nas da napustimo skup zajedno s njim. Domaćin je pokušao da nas ubijedi da ostanemo, ali mi smo užurbano napustili crkvu. Ironično, ovaj incident učinio nas je boljim prijateljima. Nekoliko sedmica kasnije Ebu Husejn i ja odlučili smo da iznajmimo kuću zajedno, zajedno sa jednim studentom iz Kuvajta i jednim iz Irana.

            Ovaj novi način životnog uređenja donio mi je bliži susret sa njihovim kulturama. Volio sam njihova jela i naučio sam da kuham neka od njih. Primijetio sam da moji kućni drugovi često vole da jedu sa svojom desnom rukom bez korištenja pribora za jelo. Također su preferirali da jedu na podu umjesto da sjede za stolom. Nisam znao zašto nose sa sobom bokal vode kada idu u wc, a koja služi u svrhu čišćenja. Također sam uočio da svojim gostima pružaju nenadmašnu gostoljubivost. Gledajući njihov karakter, bio sam impresioniran sa njihovim visokim samopouzdanjem, za koje se činilo da potiče od neke posebne vrste sigurnosti u vezi sa onim što su radili. Kasnije sam saznao da je većina ovih  manira bila u skladu sa učenjem Islama, a ne neophodno kulturno ponašanje.

            Nakon iskustva sa latino-američkom kulturom i onda živeći sa arapima, shvatio sam da načini njihovih života imaju mnoge jasne sličnosti. Čak štaviše, ovo zapažanje bilo je potvrđeno kroz moje univerzitetske studije o Latinskoj Americi. Naučio sam da su ove sličnosti rezultat osamsto-godišnjeg utjecaja islamske civilizacije na Španiju i srednjovjekovnu Evropu. Ovako, kroz svoje historijske veze sa arapima, neka islamska praktikovanja postala su dio latinske kulture do danas.

Moja vjerska pozadina

            Moja vjerska pozadina bila je tipično američka. Bio sam kršćanin i s vremena na vrijeme išao sam u crkvu sa mojom porodicom. Činilo se da je moralnost najvažnija stvar u kršćanstvu. Nedostatak znanja o kršćanstvu i prakticiranju toga pomogli su mi da ostanem otvoren za druge vjere i kulture.

Prekookeansko putovanje

            Poslije diplomiranja, moji kućni drugovi vratili su se u svoje zemlje. Ostao sam u kontaktu sa Ebu Husejnom. Godinu dana nakon našeg diplomiranja pozvao me je u Saudijsku Arabiju na dvije sedmice. Prihvatio sam njegov poziv i otputovao sam u Saudijsku Arabiju gdje sam dočekan kao kralj.Većinu vremena proveo sam u selu smještenom nekoliko sati južno od Rijada. Naišao sam na vrlo različit način života. Spavao sam na otvorenom prostoru ispod zvijezda na velikim divnim crvenim tepisima. Ebu Husejn je žrtvovao nekoliko ovaca i pozvao je cijelo selo na večeru. Nikada mi nije bilo posvećeno ovoliko pažnje u cijelom mom životu i bili smo uzajamno zahvalni jedan drugom. Jedne noći poslije večere, izišli smo u pustinju da gledamo njihove kamile. Jedan od dječaka pomuzao je kamilu i ponudio mi je nešto svježeg mlijeka. Nakon što sam malo popio, komentarisao sam da je ovo kamilje mlijeko bilo izuzetno ukusno. Tada mi je Ebu Husejnov otac rekao, “Ako postaneš musliman, dat ću ti deset kamila.” Odgovorio sam brzo, “Ako postaneš kršćanin, dat ću ti deset kamila.” Nakon što sam nakratko iskusio život u pustinji Saudijske Arabije, vratio sam se u Ameriku.

Moja nova karijera

            Nakon rada od dvije godine kao markentiški predstavnik za izdavačku kompaniju u Americi, pronašao sam posao kao profesor engleskog jezika u Abu Dabiju, Ujedinjeni Arapski Emirati. Doista sam uživao u ovakvoj vrsti posla. Shvatio sam da će predavanje engleskog kao stranog jezika  biti moja buduća karijera. Štaviše, ove dvije godine iskustva podarile su mi veću izloženost arapskoj kulturi. Kao što je bio slučaj sa mojim drugovima na univerzitetu, i ovdje sam našao ljude koji su bili izuzetno ljubazni, pouzdani i društveni. Ipak, osjećao sam težnju za kućom i odlučio sam da se vratim.

Moje iskustvo u Las Vegasu

            Nakon kratkog vremena otišao sam u Las Vegas, Nevada pošto je tamo velika koncentracija stranih imigranata koji većinom rade u kockarnicama. Dao sam oglas u novine nudeći da predajem engleski  kao strani jezik. Na sreću, ubrzo sam dobio nekoliko studenata. Predavao sam im u svojoj kuhinji koristeći malu tablu smještenu na zid. Tada sam uvidio da Las Vegas nije imao institut engleskog jezika, tako da smo moje kolege i ja formirali jedan u samom centru grada. Posao instituta je cvjetao. Kako god, u svoje slobodno vrijeme, uzeo sam učešća u nekim grješnim aktivnostima Las Vegasa. Ovakav način života učinio me je bolesnim od samog sebe. Ubrzo sam postao umoran od ovih društvenih zala u društvu. Život se činio beznačajnim i zbrkanim. Ponovo sam želio promjenu i faksom sam poslao svoje biografske podatke Ebu Husejnu radi traženja posla u Saudijskoj Arabiji. Na moje iznenađenje, ponuđen mi je posao predavanja engleskog jezika  zaposlenima u petrohemijskoj kompaniji u Džubejlu. U roku mjesec dana bio sam tamo.

Pokajanje

            Uzeo sam mnogo knjiga u Džubejlu sa različitim temama. Jednog dana čitao sam knjigu o filozofiji. Knjiga je preporučivala potrebu za iskrenim pokajanjem Bogu. Nikada u svome životu nisam učinio pokajanje. Počeo sam se sjećati svih ljudi prema kojima sam pogriješio i greške koje sam napravio sebi u svemu tome. Drugim riječima, uvijek sam slijedio svoju strast i besplodne želje kao pohlepno i sebično ljudsko biće. Tada sam se pokajao nadajući se najboljem.

            Nakon kratkog vremena, shvatio sam da je Bog možda prihvatio moje pokajanje. Jasan pokazatelj ovog prihvatanja bio je da je Bog dozvolio da se dogode izvjesne situacije i stavio je određene ljude u moj život koji su me vodili na pravi put. Želio bih da podijelim neke od ovih okolnosti sa čitaocem.

Značenje slobode

            Bio sam sa Ebu Husejnom. Kod njega je također bio jedan njegov prijatelj u posjeti. Spomenuo sam im da sam imao više slobode u Americi nego sada u njihovoj zemlji. Njegov prijatelj je rekao, “Zavisi od onoga šta podrazumijevaš pod slobodom. U tvome dijelu svijeta, nije bitno koliko dobro roditelji uče djecu moralu unutar svoga doma, ćim iziđu vani, oni se obično susreću sa društvom koje je u kontradikciji sa tim moralom. U drugu ruku, u većini muslimanskih zajednica, moralno učenje djece u kući je vrlo slično onome na šta nailaze daleko od svoje kuće. Ko doista ima slobodu ovdje?” Volio to ili ne, složio sam se sa njegovom interpretacijom slobode u kojoj nemoralnost teži da bude preovlađujuća u društvu sa prekomjernom slobodom. U ovom slučaju, previše slobode često postaje negativan aspekt društva, a ne pozitivan. Po njegovoj analogiji, također sam razumio da islamske naredbe i zabrane koje regulišu ponašanje u muslimanskim društvima ne znače uskraćivanje ljudske slobode; prije, one služe da odrede i oplemene ljudsku slobodu. Ovo je bio moj prvi šok.

Igra ruleta

            Slijedeća mogućnost da saznam nešto više o Islamu desila se kada sam pozvan da prisustvujem večeri sa grupom muslimana. Nakon što sam spomenuo da sam živio u Las Vegasu, Nevada prije moga dolaska na bliski istok, jedan musliman iz Amerike rekao mi je, “Moraš se potruditi da umreš kao dobar musliman.” Odmah sam zatražio da mi objasni šta to znači. On je rekao, “Ako umreš kao ne-musliman, to je kao igranje ruleta u kojem staviš sve svoje uloge (čitav svoj život, uključujući svoja djela i svoje određeno vjerovanje u Boga) samo na jedan broj, nadajući se da ćeš možda milošću Boga, ući u Raj na Sudnjem danu. Suprotno, ako umreš kao dobar musliman, to je kao kad stavljanje svojih uloga preko čitave ploče na ruletu, tako da je svaki broj pokriven. Na ovaj način, nije bitno koji broj kocke padne na tebe, ti si siguran. Drugim riječima, živeći i umirući kao dobar musliman je najbolje osiguranje da nećeš ići u Pakao, i u isto vrijeme, to je najbolje ulaganje da ćeš ući u Raj.” Kao bivši stanovnik Las Vegasa, mogao sam direktno povezati ovaj alarmantni primjer sa igrom ruleta.

            Toga trenutka, shvatio sam da je dužnost svakog ljudskog bića da traži istinu u ovom životu a ne samo da slijepo prihvata vjeru koju slijedi njegovo društvo ili roditelji. Također sam bio određen da ne mogu naći istinu prije nego što uspostavim odnos prema Bogu. Slučaj je bio, da sam odlučio da se koncentrišem na one vjere u kojima je Bog poslao svoje Objave, Svojim poslanicima i vjerovjesnicima. Otuda, odabrao sam da nastavim svoje traženje istine kroz judaizam, kršćanstvo i Islam.

            Čak iako sam odrastao kao kršćanin, bio sam zbunjen u vezi kršćanstva. Osjećao sam da kao da sam naslijedio misterioznu vjeru iznad granica razumijevanja. Vjerujem da je ovo bio razlog zašto sam bio kršćanin po imenu ali ne i po praksi. Čak štaviše, shvatio sam da je moja zbunjenost oko kršćanskog vjerovanja prouzrokovala da budem u stanju nereligioznosti. Ipak, dok sam tragao za istinom, imao sam priliku da iskreno sagledam ova vjerovanja naslijeđena od  mojih roditelja, ali nikada se nisam pobrinuo da ih u potpunosti proučim.

Jedan neuobičajen izlet

            Neki muslimani iz Džubejla, organizovali su poseban izlet za ne-muslimane. Igrali smo sport i igre, nakon čega je uslijedila delikatna večera. Konačno, čuli smo kratko predavanje o Islamu. Bio sam šokiran saznanjem da muslimani vjeruju u sve poslanike i također u sve Objave od Boga u njihovoj prvobitnoj formi. Štaviše, saznao sam da je Kur’an bila posljednja Objava čovječanstvu i da je Poslanik Muhammed s.a.v.s. bio posljednji poslanik i vjerovjesnik koji je primio ovu Objavu. Kao pečat poslanika, on je služio kao najbolji primjer kojeg treba slijediti.

            Ranije u mome traganju za istinom, nikada nisam ozbiljno razmotrio Islam kao jednu opciju zbog stalnog negativnog portretisanja muslimana u medijima. Slično, rečeno je na ovom izletu, mada je Islam okarakterisan sa visokim moralnim standardima, ne pridržavaju se svi muslimani ovih standarda. Saznao sam da isto može biti rečeno i o pristalicama drugih vjera. Konačno sam shvatio da mi ne možemo suditi o vjeri samo po djelima njenih sljedbenika, kao što sam ja radio, zato što su svi ljudi grješni. Mi ne smijemo suditi o Islamu po djelima njegovih pristalica, već po njegovoj Objavi – Kur’anu i sunnetu Poslanika Muhammeda s.a.v.s.

            Po završetku izleta, dali su nam nekoliko brošura na temu usporedbe religija. Jedna od njih sadržavala je dijalog između muslimana i kršćanina. Slijedeći zaključci bili su evidentni iz studije u ovoj brošuri.

            a) Stvarno natjecanje u ovom životu je trka jedna za drugom da se urade dobra djela da bi se zadovoljio Tvorac, a ne natjecanje u težnji da se stekne sve više i više bogatstva ili slave.

            b) Pakao je okružen sa pohotljivim željama. Ove želje ne vode vas ničemu osim rasplamsaloj vatri Pakla. U drugu ruku, Raj je okružen kušnjama i ako pogledate iznad njih, vidjet ćete Raj.

            c) Saznao sam da Biblija upozorava protiv dodavanja ili oduzimanja  iz svog učenja, a što se očigledno dogodilo. (Pogledaj Jeremija 8:8-9; Otkrovenje 22:18-19). Bog se obraća u vezi ovoga u Kur’anu, “A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: «Evo, ovo je od Allaha» – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju!” (2:79) Kao posljedica, bio sam iznenađen otkrićem oko stotinu rečenica u Bibliji koje otkrivaju nedostatak sklada u kršćanskim vjerovanjima. Prema ovim materijalima, Bog je bio Jedan prije Isa a.s. Isto tako, Isa a.s. propagirao je vjerovanje u jenog Boga. Ipak, poslije Isa a.s. kršćanstvo je isticalo trojstvo umjesto jednoće Boga. Također, prije Isa a.s. Bog je bio bez sinova ili sudrugova. Isa a.s. je rekao da je on Božiji Poslanik, a nakon njegovog vremena, kršćanstvo je naglašavalo da je Isa Božiji sin ili Bog lično.

            Poslije čitanja ovih brošura, na kraju sam bio odlučan u tome da je kršćanska percepcija Boga doista vrlo nelogična; Bog je postao čovjek, kojeg je On stvorio, i onda dozvolio Sebi da pati i umre kao žrtva na rukama svoje vlastite tvorevine da bi očistio čovječanstvo od grijeha naslijeđenog od Adema a.s. i njegovih potomaka. Vjerovanja po ovom konceptu postala su izvor spasa prema crkvenom učenju.

Posjeta džamiji dok sam bio ne-musliman

            Desilo se da sam bio u kupovini sa Ebu Husejnom i njegovim prijateljem kada je došlo vrijeme za namaz. Otišli smo u džamiju i oni su me savjetovali da uzmem abdest i slijedim ih u namazu. Slijedio sam ih gledajući ih krajičkom oka. Sjedio sam mirno poslije ovog namaza i osjećao se malo nervozno pošto nisam znao šta još treba da činim. Shvatio sam da je ne-muslimanima dozvoljeno prisustvo u džamiji pod određenim uslovima. Moji prijatelji zamolili su me da sačekam napolju tokom zajedničkog namaza da bi izbjegao nerazumijevanje sa muslimanima u džamiji.

            Bio sam sa svojim prijateljima Saudijcima jedne prilike kada je ponovo bilo vrijeme za namaz. Oni su rekli. “Zašto ne obaviš molitvu sa nama? Zamoli Boga za oprost, uputu ka istini i iskaži Mu zahvalnost.” Na kraju namaza osjetio sam olakšanje i zadovoljstvo, koje nikada prije nisam osjetio. Od tada, uvijek sam tražio priliku da obavim molitvu s njima, čak iako nisam bio musliman i nisam se molio ispravno.

Savlađivanje prepreka

            Bilo je nekoliko prepreka koje su me sprječavale od prihvatanja Islama. Strah od gubljenja dugogodišnjih prijatelja i članova porodice bio je u mom srcu. Šta više, napuštanje izvjesnih poroka odjednom nije bilo lahko pošto promjena zahtjeva totalnu izmjenu načina života. Duševno još nisam bio spreman da savladam ove prepreke, mada je prakticiranje Islama bilo opuštajuće za moju dušu i umirujuće za moje srce. Spomenuo sam to jednom prijatelju muslimanu-amerikancu u Džubejlu, da sam bio vrlo blizu prihvatanju Islama, ali da trebam još ići naprijed. Kao rezultat toga, dao mi je jednu video kasetu sa islamskom tematikom.

Inspirirajući video

            Još jednom sam pozvan na sijelo u kuću Ebu Husejna. Bilo je mnogo mladih Saudijaca u ovoj skupini. Poslije večere upustili su se u razgovor, ali ja nisam bio u mogućnosti da učestvujem zbog nepoznavanja arapskog jezika. Primijetio sam da se u sobi nalazi TV i video rekorder. Sjetio sam se da imam u autu video koji sam dobio od mog prijatelja amerikanca-muslimana, tako da sam otišao i donio ga. Počeo sam da gledam video, koji je bio na engleskom jeziku. Naziv ovog videa bio je «Koja je svrha života? Šta znaš o Islamu?»

            Kada sam vidio naziv videa, upitao sam se, koja je svrha života? Nisam bio siguran koja je svrha života, kao što nisu sigurni ni mnogi drugi ljudi na svijetu. Naučio sam tri važne stvari od gledanja ove video kasete.

            1. Video je dao odgovor na pitanje u svome nazivu. Odgovor je bio vrlo precizan i i ukazivao je na činjenice. Rečeno je da je svrha života Islam ili potpuna pokornost Allahovoj volji. Bio sam iznenađen da je potpun odgovor sumiran u jednoj riječi bolje nego u tomovima i tomovima knjiga. Šta više, otkrio sam da mada je Islam označen kao “treća od tro monoteističke vjere”, to uopšte nije nova vjera. To je vjera donijeta od svih Božijih poslanika za čovječanstvo. Islam je bio vjera Ademova, Ibrahimova, Musaova i Isaova.

            2. Dodatna stvar je bila ta, drukčije od drugih religija ili vjerovanja, izraz “Islam” ne veže se ni za jednu posebnu ličnost ili mjesto. Bog je imenovao ovu vjeru u sljedećem Kur’anskom ajetu: “Allahu je prava vjera jedino – islam” (3:19) Svako ko prihvati Islam naziva se muslimanom bez obzira na njegovu rasu, pol ili nacionalnost. Ovo je jedan od razloga zašto je Islam univerzalna vjera.

            3. Na kraju, predavač je vodio gledatelja u pravljenu odluke prezentujući jednostavne primjere, kao što slijedi: “Ako ste kršćanin i želite postati musliman, to je kao imati skupo odijelo koje je malo poveliko. Umjesto da ga odbacite, samo napravite izvjesna prekrajanja tako da vam bolje odgovara. Drugim riječima, ne odbacujete sva vaša prijašnja vjerovanja i praksu koje ste imali od djetinjstva. Bolje da ih uzmete sa sobom u Islamu i inkorporirate ih u vaš život kao musliman, sa promjenama i prikladnim dotjerivanjem.”

Poslije gledanja videa

            Poslije gledanja videa moje srce i duša su shvatili da je Islam istina.Iskusio sam da je težina nevjerovanja i grijeha napustila moje tijelo. Osjećao sam se tako lagano kao da se dižem iznad zemlje. Iz ovoga iskustva spoznao sam da čovjek može zanemariti Božiju uputu i uspostaviti vlastite standarde življenja. Na kraju, kako god, on će otkriti da je to bila samo varka.

Moja upornost na prihvatanju Islama

            Pozvao sam Ebu Husejna i odšetao sam sa njim do prolaza koji vodi u drugu prostoriju u namjeri da se udaljimo od skupa. Rekao sam mu da želim da prihvatim Islam upravo tada. Savjetovao me je da proučavam više o Islamu prije nego ga prihvatim. Insistirao sam da želim da odmah pređem na Islam bez ikakvog odlaganja. Na moje insistiranje predvodio me je u izgovaranju šehadeta ili formalnog svjedočenja vjere i postao sam musliman. Ebu Husejn je tada objavio moj prelazak na Islam prisutnima. Bili su iznenađeni i veseli. Svi su me grlili jedan po jedan. Savjetovali su me da se okupam u svrhu čišćenja i da počnem sa izvršavanjem namaza najbolje što mogu. Redovno sam počeo da obavljam namaz u džamiji sljedećeg dana.

            Zatim sam podsjećen da ovo formalno svjedočenje potvrđuje nečije vjerovanje u sve Božije poslanike i vjerovjesnike, zajedno sa svim Njegovim Božanskim Objavama u njihovoj prvobitnoj formi, time ažurirajući i kompletirajući nečiju vjeru u posljednjeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i u posljednju Božiju Objavu Kur’an. Sljedeća stvar je postala neodoljivo jasna meni: Da je Isa bio posljednji Božiji poslanik i da je Indžil bio posljednja Objava, ja bih to jednostavno slijedio. Stoga, ja sam prirodno izabrao da slijedim posljednju Objavu od Tvorca.

Muslimansko ime

            Nakon dva dana otišao sam u džamiju na džuma namaz. Ebu Husejn je predložio da ponovo izgovorim šehadet pred džematlijama, a što bi imalo veliki utisak. Složio sam se. Obojica smo sjedili u džamiji očekujući namaz. Ebu Husejn me upitao, “Koje muslimansko ime bi volio da imaš tako da te Imam može predstaviti sa tvojim muslimanskim imenom?” Rekao sam mu, “Nisam siguran. On bi me trebao predstaviti sa mojim američkim imenom.” Ebu Husejn je nastavio učiti Kur’an sjedeći pokraj mene. Tada je naišao na riječ Jahja. Dodirnuo me je svojim laktom i tiho rekao: “Kako ti zvuči ime Jahja za tebe?” Upitao sam, “Šta znači to ime?” On je rekao, “Džon Baptist. To je drugo značenje za živjeti.” Rekao sam: “To će odgovarati, pošto znam za Džona Baptistu iz Biblije. Šta više, ovo ime označava novi život za mene u Islamu. To je, doista, jedno odgovarajuće ime za mene.” Poslije namaza Imam me je pozvao da izgovorim šehadet ispred velikog broja džematlija. Oko četiri stotine ljudi mi je čestitalo i grlilo me pojedinačno željno iščekujući svoj red. Mnogi su ljudi rekli, “Prihvatanje Islama je najbolja odluka u tvome životu.” Bio sam iznenađen da su svi ljudi željeli pojedinačno da mi čestitaju. To mi je visoko podiglo moral i duh.

            Kada gledam unazad na ovo iskustvo, shvatam da je se to desilo jer je to bila volja Allahova da sam imao jaku znatiželju da steknem znanje o drugim kulturama, praćeno iskrenom željom da pronađem istinu o ovom životu. I Allah zna najbolje!!!

Cilj života

            Rečeno mi je da učim sve više i više o Islamu svaki dan i da to pokušam prakticirati. Također mi je rečeno da nisam bio odgovoran za ono o čemu nisam znao u početku. Nakon nekoliko mjeseci, shvatio sam da je Islam u direktnoj suprotnosti prema zapadnom pogledu na suštinu stvari. Islam nas uči da gledamo iznad sebe i svojih praznih želja. Islam nas upućuje i motivira da se usredsrijedimo prema Allahu. Radeći tako, počinjemo da ispunjavamo svrhu našeg života, a to je vjerovanje i obožavanje Svemogućeg Boga i tako postignemo mir sa našim Tvorcem i sa samima sobom. Dakle, Islam služi kao cilj i svrha života.

Islamsko obrazovanje i napredak

            Bio sam sretan što se nalazim u islamskoj zemlji u vrijeme moga prihvatanja Islama zbog prisustva mnogih učenih muslimana i Islamskog materijala. Isto tako, mogao sam lahko razumjeti i procijeniti ono što sam učio zbog toga što je islamsko učenje bilo provedeno u praksi u društvu. Šta više, prisustvovao sam sedmičnim islamskim susretima sa studentima iz mnogih zemalja. Susretali smo se jednom sedmično u periodu od četiri godine. Učili smo tedžvid i komentar Kur’ana, ujedno sa učenjem dijelova Kur’ana napamet. Također smo stekli obuhvatno obrazovanje u raznim aspektima Islama. Ovo Islamsko obrazovanje dalo mi je dobru osnovu za dalju izgradnju moje islamske ličnosti.

Islamski brak

            Brak je jako preporučljiv u Islamu. Rekao sam samom sebi da je najbolji dar koji mogu dati svojoj djeci arapski jezik ako oženim muslimanku iz arapskog jezičnog područja. Zatim sam oženio djevojku iz Sirije i Allahovom voljom naša djeca su učena u arapskom jeziku i uče o Islamu.

            Kada sam posjetio Ameriku, moji prijatelji su mi se smijali i rekli su, “Don, kako možeš oženiti djevojku koju ne poznaješ?” Objasnio sam im da su uloge i odgovornosti supružnika određene u Islamu. Ove uloge su dodijeljene od strane Tvorca i nisu načinjene od strane čovjeka. Iz tog razloga, ove uloge su savršene i ne postoji strah od podvale ako ih se iskreno držimo. Nakon ovoga, glasno sam se nasmijao svojim prijateljima i rekao, “Sastajanje sa djevojkom prije braka je kao test vožnja raznih auta prije kupovine jednog.” Ovo nedvosmisleno nije način na koji Bog želi da stupimo u brak.

  

Reakcije porodice

            Moje prihvatanje Islama šokiralo je moju porodicu u početku. Na kraju su mi rekli, “Ako je to ono što te čini sretnim, mi smo također sretni.” Stoga, uzajamno smo prihvatili i poštovali jedni druge.

Šehadet moje majke

            Jednom me pozvala moja sestra iz Amerike i rekla mi da je naša majka izuzetno bolesna. Moja žena i ja odmah smo krenuli iz Saudijske Arabije u Ameriku. Tokom našeg boravka tamo, upitao sam svoju majku, “Vjeruješ li u Boga?” Ona je rekla, “Da.” Rekao sam joj da kaže, “La ilahe illAllah.” (Nema Boga osim Allaha). Ovo je ponovila tri puta. Također je ponovila prijevod ove rečenice na engleskom jeziku. Poslije nekoliko dana upitao sam je, “Da li vjeruješ u sve poslanike kao što su Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed?” Rekla je: “Da.” Rekao sam, “Onda ponavljaj za mnom, “La ilahe illAllah Muhammedu Resulullah.” (Nema Boga osem Allaha i Muhammed je Njegov Poslanik). Ovo je također izgovorila na engleskom. Preselila je pet dana nakon prihvatanja Islama. Zahvaljujem Svemogućem Bogu za uputu moje majke na pravi put tokom njenih nekoliko zadnjih dana na ovom svijetu. Kada razmišljam o tome, sjećam se da je uobičajeno više vodila računa o potrebama drugih nego o svojim vlastitim. Na primjer, mnogo je davala kao milostinju i često je bila u kontaktu sa svojom rodbinom dajući im poklone. Očigledno, Allah je bio vrlo milostiv prema njoj. Allah zna najbolje!!!

Njeno izvanredno opažanje

            Bilo je začuđujuće što mi je moja majka rekla tokom nekoliko njenih zadnjih dana na ovom svijetu. Ona je rekla, “Iz tvoga ćela izlazi bujica zlatne svjetlosti.” Rekao sam joj da je to zbog toga što mi vjerujemo i molimo se Allahu. Njeno opažanje je opisano u Časnom Kur’anu: … na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih i njihove desne strane. «Gospodaru naš», – govoriće oni – «učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.»

            Danas Jahja predaje engleski kao strani jezik na univerzitetu u Saudijskoj Arabiji.On uživa imajući konstruktivne dijaloge sa ne-muslimanima dijeleći svoja iskustva i otkrića. Može se kontaktirati na sljedećoj e-mail adresi: dflood58_2000@yahoo.com. Neka Uzvišeni Allah prihvati njegove iskrene napore i nagradi njegovu porodicu mnogostruko!

Joe Paul Echon

Filipinac Kompjuterski Inžinjer

            Mnogi su ljudi prvenstveno došli u Saudijsku Arabiju radi finansijske dobiti. Bilo je, kako god, nečeg i drugačijeg za njih. Joe Paul Echon bio je jedan od njih. Njegova priča je puna kultuloroških i duhovnih sukoba i njihovih stopu po stopu razrješavanja. Inteligencija, težak rad i iskrena odlučnost uvijek dovode do zavidnih trijumfa. Put do uspjeha je vrlo dug. Više teškog rada donosi čvršću vjeru i dugotrajan uspjeh. Istraživanje i ispravno znanje daju ispravne rezultate. Oholost i nagađanje vode ka vrlo krhkim temeljima. U stvari, traženje znanja sa iskrenošću pobjeđuje pola životne bitke. Druga polovina se dobije kroz hrabrost i časnu privrženost pozivu nečije savjesti.

            Joe je pripadao porodici koja se vrlo striktno pridržavala vjere. On je učestvovao u crkvenim aktivnostima od svog djetinjstva i bio je uvijek ponosan na to. On je opisao svoju kršćansku obuku i pozadinu kao što slijedi.

Kršćanska pozadina

            Rođen sam u rimo-katoličkoj porodici i učestvovali smo u crkvenim aktivnostima redovno. Kao učenik osnovne škole, bio sam dobrovoljac koji je čistio kapelu. Bio sam, također, svećenikov pomoćnik tokom pričešća. Kao učenik više škole bio sam član hora koji je svirao gitaru i ponekad klavir. Također sam bio član Marijinog reda, čija grupa je raspravljala kako voljeti i obožavati Mariju. Imali smo različite kipove Marije (Merjem); na primjer, Djevica Marija, Marija Magdalena, Bezgrješno začeće, itd.

            Tokom vjersko okupljanja, naš svećenik je čitao Bibliju i mi smo jednostavno slušali. Uvijek sam se čudio zašto nam nije bilo dozvoljeno da uzmemo učešća u čitanju Biblije.

Prva velika promjena u mome životu

            Kao student koledža, doživio sam veliku promjenu u mome životu u pogledu vjere. Jedan od mojih školskih drugova pozvao me je u ne-sektarijansku grupu da bih posmatrao njihove aktivnosti. Nije mi bilo lahko da razumijem šta su radili niti ono čemu su naučavali. U mojoj crkvi svećenik je držao Bibliju i čitao nam. U ovoj kršćansko-protestantskoj grupi svaki član je imao u rukama Bibliju za čitanje. Na moje iznenađenje, Biblija je naglašavala uvijek iznova da se ne obožava bilo kakav kip ili idol. Ovo je bila velika lekcija za mene. Stoga sam prešao sa rimo-katolicizma u protestantizam da bih izbjegao obožavanje bilo kakvih kipova. Bio sam prvi kršćanin protestant u mojoj porodici. Moja porodica je također počela proučavati protestantska učenja i oni su ih vrlo rado prihvatili. Mi smo bili vrlo aktivni u ovoj crkvi. Počeo sam svoju formalnu obuku kao propovjednik Biblije. Na ovaj način stekao sam čitavo znanje Biblije i bio sam kao mali protestantski pastor ili sveštenik.  

 

Slika o muslimanima na Filipinima

            Nisam znao ništa o Islamu. Mislio sam Islam je vjera samo za sebe. Tokom moga školovanja nisam prepoznao nijedno muslimansko dijete vjerovatno zbog toga što nisu prakticirali Islam i stoga, nisu mogli biti razlikovani od drugih. Imao sam nekoliko nastavnika na koledžu koji su bili muslimani, ali i oni su to bili samo po imenu. Nisam vodio računa o tome jer su mediji već bili stvorili vrlo lošu sliku o njima. Na primjer, oni su teroristi. Ako jedan musliman počini zločin, mediji za to krive sve muslimane. Rečeno nam je da im ne stajemo na put jer bi nas mogli ubiti. Također smo savjetovani da ne poslujemo sa muslimanima jer su loše osobe. Ovdje moram dodati da naši svećenici i pastori nikada nisu ništa rekli o muslimanima pošto su uvijek bili zauzeti kritikom drugih kršćanskih sekti.

Moje radno iskustvo

            Nakon diplomiranja u kompjuterskom inžinjeringu, zaposlio sam se u komapaniji «Intel» na Filipinima. Proizvodili smo čipove za kompjuterski hardware. Nakon mjesec dana prebacio sam se u drugu kompjutersku kompaniju gdje je radila većina mojih školskih drugova. Tu sam napredovao u mome profesionalnom poslu i stekao vrijedno iskustvo. Nakon pet godina, odlučio sam da osnujem vlastitu kompaniju u saradnji sa još četiri druge osobe. Kompanija je, kako god, bankrotirala zbog neefikasnosti nekih partnera. Prvi sam dao ostavku i napustio ovo partnerstvo.

Potraga za novim poslom

            Prijatelj mi je predložio da bismo trebali potražiti posao u Saudijskoj Arabiji u nastojanju da zaradimo nešto kapitala. Nakon nekoliko godina bili bismo u mogućnosti da počnemo sa vlastitim biznisom. Kontaktirali smo jednu agenciju. Oni su već imali zahtjeve od Banke Saudijske Arabije koja je tražila kompjuterske inžinjere i menadžer te banke je upravo bio u Manili u vezi toga. Ukratko poslije toga, dogovoren je jedan intervju za nas. Bili smo primljeni, ali plata nije bila privlačna. Odbio sam ponudu. Agencija me je pozivala uvijek iznova. Na kraju, moj prijatelj me zamolio da mu se pridružim u ovom putovanju. Ovako, prihvatio sam ponudu da pokažem poštovanje prema mome prijatelju i otišli smo u Saudijsku Arabiju.

Moji početni utisci o Saudijskoj Arabiji

            Nisam znao arapski jezik i nisam ga volio zbog toga što sam ga smatrao beskorisnim za svijet. Nisam učio da govorim arapski pošto su sve moje kolege govorile dobro engleski jezik. Što se tiče novog posla, održavali smo kompjutersku i komunikacionu mrežu za banku u istočnom dijelu Saudijske Arabije. Živio sam u stanu sa Filipinskom grupom. Život u Saudijskoj Arabiji bio je vrlo drugačiji; mnoge društvene zabrane bile su nam nametnute mada smo mi bili ne-muslimani. Ovako, iskusio sam veliku utučenost i nostalgiju za kućom.

            Jednog dana uzeo sam taksi u Damamu i složio se da platim pedeset rijala. Vozač taksija bio je dobro obućen i imao je dugu bradu. U toku vožnje on je se predomislio i tražio je da mu dam još više novca. Na kraju puta, ponovo je insistirao da mu platim više novca. To mi je dosadilo. Iskočio sam iz auta i upitao ga, “Zar se ne moliš pet puta dnevno?” Odmah je odgovorio, “Molim vas dajte mi samo petnaest rijala.” Dao sam mu petnaest rijala i on je tiho otišao. Počeo sam razmišljati o ovom incidentu. Zaključio sam da vozač taksija mora imati dobro srce. Ovo je bilo moje prvo pozitivno iskustvo. Počeo sam razmišljati da su Saudijci u osnovi dobri ljudi. To je bilo kao veliko svjetlo u tamnom oblaku.

            Druga pozitivna stvar koja se desila bila je povezana sa hranom. Nikada nisam probao saudijsku hranu. Jednom smo bili u udaljenom području radi završavanja jednog projekta. Bili smo vrlo gladni. Nije bilo nikakve šanse da dobijemo filipinsku hranu. Jeo sam jelo kabsa po prvi put. Bilo je vrlo ukusno. Od tada sam uvijek tražio mjesta gdje serviraju kabsu. Dobio sam sklonost i prema drugim saudijskim jelima.

Kritički dijalog

            Abdullah El-Amar bio je moj nedglednik u banci. Dobro je govorio engleski jezik pošto je školovan na Zapadu. Također je bio vrlo govorljiva osoba. Počeo je da mi priča priču. Tokom govora izgovorio je riječ Isus. Rekao sam mu, “Stani, samo stani tu. Isus je moj Bog. Kako ti znaš za Isusa?”

            Ovo je bio prvi put da sam čuo riječ Isus od nekog muslimana. To me je šokiralo. Tokom moga dvogodišnjeg boravka u Saudijskoj Arabiji niko nikada nije sa mnom razgovarao o Isusu. Od moga djetinjstva, vjerovao sam da je sunce Bog muslimana zbog toga što oni izvršavaju obrede molitve u vremenu prije izlaska sunca. Isto tako, oni obavljaju molitvu kada sunce zalazi i kada je na sredini neba.

            Abdullah je zastao trenutno. Zatim smo počeli nabrajati imena raznih poslanika, uključujući Nuha, Ibrahima, Musa i druge. On je rekao, “Oni su svi naši poslanici.”  Znao sam imena ovih poslanika iz Biblije. Slušajući ovo palo mi je na um da Jevreji, kršćani i muslimani moraju imati neku vezu.

Istraživanje Islama

            U to vrijeme, počeo sam da istražujem o Islamu, vjeri Abdullahovoj. Otišao sam u knjižaru Džarir u Damamu da kupim neke knjige u pogledu Islama. Počeo sam da pregledam sve police. Bio sam iznenađen vidjevši tako mnogo knjiga na temu komparativne religije, uključujući knjige o kršćanstvu. Naslov jedne knjige jako me iznenadio. Njen naziv je bio «Isus, nije Bog, sin Marijin». Kupio sam najmanje pet knjiga komparativne religije i otišao kući da ih proučavam. Knjige su imale mnogo citata iz Biblije. Ubrzo poslije toga, upitao sam Abdullaha, “Postoji li ikakav Islamski Propagandni Centar u ovome gradu?” Pokazao mi je na jedan koji je bio vrlo blizu moje kuće. Otišao sam tamo da vidim i razgledam. Činilo se da je to bio nov Islamski Propagandni Centar tako da sam se malo zadržao i vratio sam se kući. Al-Khobar City u istočnom dijelu Saudijske Arabije ima vrlo veliku koncentraciju Filipinaca. Jednom sam otišao tamo radi kupovine i saznao sam od Filipinaca da se tamo takođe nalazi jedan Islamski Centar u Khobaru. Lahko sam pronašao ovaj centar i odlučio sam da kupim još nešto knjiga pošto sam prijašnje već pročitao. Vidio sam mnogo knjiga komparativne religije u Islamskom Propagandnom Centru koje sam htio da kupim. Recepcionar mi je rekao da su ove knjige besplatne za ne-muslimane i za nove muslimane. Insistirao sam da platim knjige. On je pokušao da mi da knjige kao poklon. Ponovo sam insistirao da ih platim. Prihvatio je novac i napustio sam Centar sa svojim novim knjigama. Požurio sam kući da istražim njihov sadržaj. Htio sam da otkrijem izvrtanje i podvale koje su radili u citiranju Biblije u svojoj literaturi. Kod sebe sam imao svoju Bibliju. Požurio sam da provjerim prvi citat. Na moje iznenađenje citat je bio tačan. Pomislio sam da je to samo da bi me zavaralo. Uporedio sam druge citate jedan po jedan. Svi od njih bili su tačno onakvi kakvi su dati u Bibliji. Ovo me je zbunilo. Ipak još nisam bio ubijeđen u vezi Islama. Kako god, ja sam opet posjetio Centar. Jedan gospodin me pozvao da pogledam video kasetu od Ahmeda Didata. Odlučio sam da neću biti pristrastan gledajući ovu video kasetu. Rekao sam samom sebi da ne postoji način da u to uključim bilo kakvu predrasudu. Na ovoj video kaseti nalazila se debata između muslimanskog učenjaka i kršćanskog učenjaka. Jasno, kršćanski učenjak pao je u odbrani svoje vjere. Poslije gledanja ovog videa, upitao sam samog sebe, ako ovaj slavni kršćanski učenjak ne može odbraniti svoju vjeru, šta je onda sa mnom? Ja sam samo sljedbenik. Tog momenta moja vjera počela je da kolabira. To je bilo kao da sam izgubio veliku bitku i nisam znao gdje da potražim pomoć.

Nema prinude u vjeri

            Jednog dana igrao sam pikado sa mojim prijateljem Filipincem koji je bio musliman. Njegovo ime je bilo Redwan Abduselam i on je bio jedini Filipinac musliman kojeg sam znao. Ukratko sam ga upitao o Islamu u uglu sobe dok je ostatak mojih prijatelja bio zauzet igranjem. Nije mi dao dugo objašnjenje. Pridružio sam mu se na putu njegovoj kući i on mi je dao prijevod Kur’ana na engleski jezik i nekoliko brošura na temu komparativne religije. Pokušao sam da čitam i da razumijem Kur’an. Engleski prijevod nije bio baš jednostavan. Stoga, nisam mogao razumjeti učenja Kur’ana. Brošure su bile istovjetne knjigama koje sam proučavao. Moj prijatelj Filipinac-musliman nije me ubjeđivao da prihvatim Islam, kao ni brat Abdullah. Isto tako, niko iz Islamskog Propagandnog Centra nikada me nije pokušao ubijediti da promijenim svoju vjeru. Svi su oni učinili sve da bih ja imao kvalitetne informacije koje su mi bile potrebne a zatim su me ostavili da odlučim svojim srcem i dušom. Na ovaj način osjećao sam se udobno u odnosu sa muslimanima. Da su pokušali silom da mi nametnu učenja Islama, ja bih bio time otjeran od muslimana.

Poziv moje savjesti

            Kroz moja opsežna proučavanja i istraživanja, tri stvari su mi postale vrlo jasne.

a)      Isus nije Bog.

b)      Biblija nije u svome prvobitnom obliku. Ona je izmijenjena zbog toga što se u

njoj nalaze mnoge kontradiktornosti. Moja vjera je bila zasnovana na informacijama iz knjige. Pitao sam se, ako je knjiga izmijenjena, kako vjera može biti ispravna? Ukoliko sam pokušao da riješim kontradiktornosti, to je postajalo više kompleksno i zbunjujuće. Stoga, vjera kršćanstvo bila je kao dogma; prihvati je onakvu kakva jest bez ikakvih ako i ali u vezi nje.Ova zbunjenost stvorila je jedan unutarnji pritisak u meni.

             c)  Izjava, «Nema Boga koji je vrijedan obožavanja osim Jednog» bila je vrlo jednostavna, iskrena i izuzetno lahka za razumijevanje. To je otklonilo sav pritisak iz mene i osjećao sam se kao slobodan čovjek. Ova lagodnost i komfor omogućili su mi da razmišljam o tome uvijek iznova. Razmišljao sam o tome u svojoj sobi i također tokom dugotrajnih vožnji u mome automobilu. Običavao sam da slušam razne kasete, koje sam kupio u Islamskom Propagandnom Centru. Ideja jedinstvenosti Boga postajala mi je sve više i više jasnija. Jedna unutrašnja sila govorila mi je ponovo i ponovo da načinim jednu savjesnu odluku. Istina mi je bila tako jasna da nisam brinuo kako će reagovati porodica i prijatelji. Sve što sam želio znati bilo je to kako postati musliman. Ja nisam znao kako se postaje musliman. Otišao sam u Islamski Propagandni Centar u Khobaru da primim Islam. Kada sam ušao u Centar, u toku su bila predavanja iz oblasti Islama u raznim prostorijama i na raznim jezicima. Pridružio sam se Filipinskoj grupi. Predavač je bio brat Fareed Oquendo. Nakon predavanja postavio sam mu pitanje, “Kako neko postaje muslimanom?” Upitao me je, “Da li ti želiš da postaneš musliman?” Brzo sam rekao, “Da,doista želim.” Svi su bili iznenađeni pošto je to bio prvi put da pohađam predavanje u ovom Centru. Gospodin Fareed me upitao, “Da li si siguran da želiš da primiš Islam? Da li si dovoljno čitao o Islamu?” Rekao sam, “Da, jesam.” Ponovo sam bio iznenađen da me niko nije prinuđivao ili pokušao da me nagovori na prihvatanje Islama. Prišao sam bratu Saudijcu. On mi je rekao, “Tvoje lice je lice muslimana.” Gospodin Fareed okupio je sve učesnike predavanja i podučio me, “Molim te ponavljaj ono što brat Saudijac kaže na arapskom jeziku. To će onda biti ponovljeno na engleskom što znači da nema Boga osim Allaha i da je Poslanik Muhammed s.a.v.s. Njegov Poslanik. Ova kratka izjava čini te muslimanom.” Nakon ove kratke i jednostavne ceremonije svi polaznici i nastavnici su načinili red i zagrlili me jedan po jedan čestitajući mi iz dubine srca. Glasno su izgovarali tekbire, Allahu Ekber, Allah je Najveći, Allah je Najveći.

           Kada mi je Joe opisivao ovaj događaj plakao je od sreće. Rekao je, “Nikada nisam očekivao da će mi se nešto ovakvo desiti u mome životu. Ova slatka sjećanja uvijek me dirnu u srce. Sva zahvala pripada Allahu pošto me šejtan nije uspio zaplašiti i odvratiti od prihvatanja Islama zbog negativnih reakcija prijatelja i članova porodice. Ništa me nije brinulo; bio sam potpuno miran.

Islamsko ime

           Nakon šehadeta, brat Fareed me upitao, “Koje muslimansko ime bi želio da imaš?” Pomislio sam da bi volio da imam ime osobe s kojom sa razgovarao o Islamu tokom moje prve posjete Centru. Ova osoba je bila vrlo ljubazna i komunikativna. Ostavio je na mene utisak svojim ponašanjem, kratkom prezentacijom i preciznim objašnjenjima. Nisam znao njegovo ime. Ja sam, kako god, prepoznao ovu osobu sa kojom sam se raspravljao u vezi plaćanja knjiga i kaseta. Upitao sam ga, “Kako se zove osoba koja je razgovarala sa mnom nakon moje kupovine knjiga?” On je rekao, “Sjećam se da je to bio šejh Saleh.” Rekao sam mu da će od sada moje ime biti Saleh. Brat me je uputio da idem kući, da se okupam i obavim molitvu i da pokažem svoju zahvalnost Allahu.

Moj prvi namaz

           Tu večer sam se okupao i čvrsto sam zaspao. Slijedećeg jutra otišao sam u džamiju na sabah namaz. Bio sam snebljiv da uđem pošto nisam znao šta da radim. Jedan brat Sudanac prošao je pored mene i primjetio moje oklijevanje. Rekao mi je, “Uđi unutra. Šta te sprječava?” Rekao sam mu, “Postao sam musliman prošle noći. Ne znam kako se obavlja molitva.” On je rekao, “Uđi i ja ću ti pokazati.” Objasnio mi je kako treba da se očistim u wc-u. Također mi je pokazao kako se uzima abdest. Dodao je, “Samo nas slijedi u namazu i učini dovu na kraju.” Kada sam učinio svoju prvu sedždu, osjetio sam se tako velikim da ne mogu da objasnim taj osjećaj. Uvijek se molim Allahu da mi podari opet moju prvu sedždu. Od toga dana, uvijek obavljam namaz pet puta dnevno.

Islamsko obrazovanje

           Počeo sam odlaziti u Islamski Propagandni Centar redovno svako večer. Naučio sam arapsku abecedu i kako čitati i pisati na arapskom. Postepeno, počeo sam da učim u Kur’anu. Osnovni cilj u mome životu bio je kako da naučim učiti Kur’an ispravno i tečno. Također sam detaljno  naučio o islamskim i imanskim šartovima. Opšta predavanja bila su vrlo inspirirajuća. Naš učitelj je bio brat Ahmad Ricalde. On je predavanja učinio interesantnim i fascinantnim. Nisam želio ni na koji način da prekidam ove obrazovne aktivnosti. Zato sam odgodio odmor na koji sam trebao ići da posjetim svoje roditelje i svoju zemlju. Između mnogih drugih stvari, postalo mi je jasno da učešće u bavljenju s kamatom je zabranjeno u Islamu. Također je zabranjeno jesti haram jela. Sva učenja islama prihvatio sam vrlo ozbiljno i pokušao sam da ih slijedim najbolje što mogu. Bio sam vrlo sretan čovjek i ponosan na moj način života.

Čudan događaj

           Jednog dana naš nadzornik, gospodin Abdullah, dodijelio nam je posao u udaljenom području. Trebali smo otići kući, ručati i uputiti se na radilište. Ja sam se udaljio i uzeo abdest da bih klanjao podne namaz. Naišao sam na Abdullaha. Vidio je da su moje ruke i lice vlažni od vode. Upitao me je, “Da li si musliman?” Rekao sam, “Da.” Bio je presretan.Rekao mi je da ne idem na radilište i da se poslije namaza vidimo u njegovoj kancelariji. Gospodin Abdullah nazvao je svoju porodicu telefonom da bi im prenio novosti u vezi mene. Poveo me je sa sobom svojoj kući gdje smo prisustvovali velikoj proslavi sa njegovom porodicom. Odmah sam se osjećao kao dio ove porodice.

Reakcije prijatelja

           Živio sam u kući sa još petoricom prijatelja Filipinaca. Po dvije osobe dijelile su jednu sobu. Ja sam dijelio sobu sa svojim bliskim prijateljem i drugom sa koledža. Svi smo kuhali i objedovali zajedno. Dva događaja desila su se u tom periodu.

           Moji prijatelji su slavili Novu Godinu i zato je bila pripremljena raskošna večera. Bio sam pozvan da se pridružim večeri. Kako god, svoje prisustvo sam uslovio. Zahtijevao sam da se ne mole tokom večere. Oni su se složili. Ja sam, ipak, primijetio da su se pomolili prije večere kao što se radi u kršćanskoj vjeri. Oni su prekršili dogovor su načinili sa mnom i ja sam zato napustio večeru.

           Još jedan sličan slučaj se dogodio. Kao što sam spomenuo ranije mi smo običavali da jedemo zajedno. Ja sam običavao da odem da bih obavio podne namaz i onda bi im se priključio nešto kasnije. Jednog dana zadržao sam se malo duže nego uobičajeno. Oni su bili završili ručak. Vidio sam samo moga sobnog druga tamo. Upitao me je šaljivo, “Molio si se?” Rekao sam mu, “Da, molio sam se.” Rekao je, “Šališ se?” Odgovorio sam, “Ja sam musliman.” Raširio je vijest između ostalih Filipinaca. To je prouzrokovalo veliku promjenu u mome prijateljstvu sa mojim kućnim drugovima.

           Svi su se okupili u mojoj sobi i prva stvar koju su mi rekli bila je da sam ja onaj koji je zapao u grijeh. Onda su me pitali uobičajena pitanja koja se postavljaju onome ko je novi musliman. Šta je Islam? Kako si ga otkrio? Šta god da su me pitali, ja sam otvarao knjige i davao im odgovore. Ovo je bilo moje prvo iskustvo da pričam o Islamu drugim osobama. Oni su pokušali da me vrate nazad u kršćanstvo. Odgovorio sam na njihova pitanja lijepo i bez ikakve ljutnje. Na kraju, jedan od njih je zatvorio svoju Bibliju i rekao mi, “Šta pokušavaš da dokažeš?” Rekao sam im, “Jasno je da je Islam istinita vjera. Također je istina da Isus nije Bog već je Allahov poslanik.” Ostavili su me jer su bili razočarani. Nije bilo više diskusije između nas. Uvijek su zajedno išli na posao. Bio sam ostavljen sam. Ja sam zato počeo da tragam za svojim prijateljem Filipincem Abduselamom, ali on je bio promijenio adresu stanovanja. Otkrio sam gdje stanuje putem nekih veza. Zatim sam ga posjetio. Abduselam se upravo bio vratio sa Hadždža. Nazvao sam mu selam. Bio je iznenađen. Rekao sam mu da sam prihvatio Islam i predložio sam mu da bismo trebali da stanujemo zajedno kako bismo mogli voditi jedan islamski način života. Abduselamov sobni drug bio je ne-musliman, tako da je Abduselam našao novi stan i odmah smo se tamo preselili. Bili smo prijatelji i bilo nam je lijepo. Išli smo zajedno u Islamski Propagandni Centar radi obrazovanja i napredovanja. Podržavali smo jedan drugoga kao prava braća.

San postaje stvarnost

           Naš profesor Kur’ana u Dawa Centru bio je brat Muhammed, Egipćanin, osoba srednje dobi. On je ovaj posao obavljao volonterski. Radio je puno radno vrijeme kao mlad kancelarijski radnik i onda je radio ovaj posao. Jednog dana Abduselam i ja posjetili smo ga. Otkrili smo da živi u jednoj  vrlo maloj sobi u bijednim uslovima. Također smo primijetili da je jedan zid u njegovoj sobi prepun kaseta stavljenih na razne police. Zahtjevali smo da se preseli kod nas i za njega neće biti stanarine. On treba , kako god, da nam obeća da će nas učiti Kur’anu. Brat Muhammed je željno prihvatio ponudu. Učio nas je Kur’anu svaki dan poslije sabah namaza. Na ovaj način naučili smo učenje Kur’ana od profesionalnog učaća. Hvala Bogu naš san je postao stvarnost.

Moji hobiji

           Volio sam da sviram i pjevam uz gitaru od svoje osnovne škole. Također sam naučio da sviram klavir kada sam bio u višoj školi. Kod sebe sam imao gitaru i jedan duvački instrument. Imao sam veliku kolekciju muzičkog materijala snimljenog na visoko-kvalitetnim kasetama. Povrh svega bio sam osoba koja puši bez prekida. Dobrovoljno sam prestao pušiti čim sam prihvatio Islam. Jednog dana na poslu vidio sam jednu osobu da puši. Velika želja mi se pojavila da zapalim cigaretu, ali zbog straha od Uzvišenog Allaha nikada to nisam više učinio. Prodao sam svoju gitaru i kasete za sitan novac pošto sam želio da se riješim toga što je prije moguće. Jedna osoba mi je skrenula pažnju na duvački instrument. Rekao sam mu da ga može dobiti besplatno. Sada imam više vremena da se posvetim mome islamskom odgoju.

 

Prva posjeta roditeljima

           Planirao sam da posjetim Filipine tokom moga odmora. Abduselam me upoznao da su njegova žena i kćerke prihvatile Islam i da bih trebao posjetiti njegovu porodicu tokom moga boravka na Filipinima da bih prenio nešto islamskog obrazovanja njegovoj porodici. Kada sam stigao u Manilu, dočekali su me moji roditelji. Kršćanski svećenici su nas naučili da trebamo staviti ruke oba roditelja na naše čelo da bi im tako iskazali poštovanje. Ja to nisam učinio kada sam sreo svoje roditelje na aerodromu. U zamjenu, poljubio sam ih u čelo. Bili su iznenađeni. Mi smo se ipak u dobrom raspoloženju odvezli kući.

           Moj otac je bio bivše vojno lice i uvijek je imao ozbiljan izraz lica. On je bio nešto malo uzdržan u svome raspoloženju. Moja majka je završila koledž i radila je kao učitelj. Bilo je uobičajeno lakše razgovarati sa mojom majkom. Rekao sam svojoj majci, “Ja sam musliman i ja neću jesti svinjetinu.” To je bilo veliko iznenađenje za moje roditelje. Rekli su mi da su za mene posebno kupili svinjska rebra. Svinjska rebra se smatraju velikom poslasticom na Filipinima.

           Ne bi bilo van konteksta ukoliko pisac knjige opiše jedno iskustvo sa svinjskim rebrima. Bio sam nastavnik matematike u Americi i moji učenici običavali su me pitati u vezi razlika između kršćanstva i Islama. Rekao sam im, “Osim drugih stvari, muslimani ne jedu svinjetinu.” Jedan od mojih učenika mi je rekao, “Gospodine Ahmad, vi ne znate šta propuštate. Svinjska rebra sa roštilja su tako dobra da obližete prste.” Poslije ove primjedbe, svi su se smijali burno i nastavili govoriti, “Gospodin Ahmad ne zna šta propušta.”

           Salehova vjera je bila vrlo jaka. On je glatko odbio svinjetinu i svinjske proizvode. Saleh mi je rekao, “Moji roditelji nisu imali drugog izbora već da mi daju halal hranu.”

           Tokom moga boravka na Filipinima pokušao sam da prenesem islamska učenja mojim roditeljima i drugoj rodbini. Bio sam vrlo agresivan i želio sam da oni što prije saznaju istinu. To je stvorilo dosta rasprave i klima u mojoj kući je bila napeta tokom moga boravka tamo. Bio sam jedan neiskusan daija (propovjednik) i želio sam brzo postići rezultate. Sada shvatam da je moj pristup bio pogrešan. Dosta mi je žao zbog toga pošto sam im nanijeo mnogo sekiracije uslijed moga pogrešnog pristupa. Šta više, uspjeh upute je volja Allahova a ne volja daije (misionara). Ovako, daija ne smije biti uznemiren zbog toga.

Druga posjeta Filipinima

           Slijedeće godine Abduselam i ja otišli smo na Filipine u isto vrijeme. Bio sam sretan vidjevši da je njegova porodica stekla dosta islamskog znanja. Ovaj put sam primijetio da su njegova žena i kćerke nosile islamsku nošnju i da su pokazivale veliki napredak u prakticiranju islamskih učenja. Toliko da me je Abduselam upitao da oženim njegovu kćerku. Rekao sam mu da ću mu odgovor dati vrlo brzo. Na nesreću, okruženje u mojoj kući je bilo tako napeto da se nisam mogao vratiti Abduselamovoj kući na vrijeme. On je otišao za Saudijsku Arabiju. Rekao sam njegovoj ženi, “Prihvatam ovaj prijedlog ali daj mi jednu godinu.” Nazvao sam Abduselama u Medini Muneveri i objasnio sam mu svoje razloge zašto nisam mogao da ga vidim prije njegovog odlaska sa Filipina. Također sam mu rekao da prihvatam prijedlog i Božijom voljom ženidba bi se trebala desiti iduće godine.

Dijalog sa pastorima

           Moja mama je pokušavala što je mogla bolje da me vrati u kršćanstvo. Pozvala je pastora (protestantskog sveštenika) u našu kuću i ja sam imao jedan dug razgovor s njim.

           Moja mama je pozvala i drugog pastora i sjela pored da sluša raspravu. Moj otac je u blizini zalijevao biljke i istovremeno slušao naš dijalog sa znatiželjom. Dao sam pastoru odgovore iz mojih knjiga komparativne religije. On nije imao nijedan ispravan dokaz. Otišao je govoreći da će sa sobom dovesti starijeg nadređenog pastora. Rekao sam mu, “Željno očekujem vašu posjetu.” Nikada se nije vratio. Moj otac je prišao mojoj majci i rekao, “Tvoj sin ima više znanja nego tvoj pastor.” Rekao sam svome ocu ljubazno, “Možda on treba da sabere činjenice i brojke zajedno.” Rekao sam ovo zbog toga što nisam želio da povrijedim majčina osjećanja pošto je on bio njen pastor i vjerski učitelj.

Prioritet moga života

           Prioritet u mome životu u to doba nije bio brak. Moj prvi cilj je bio da prestanem sa poslom u banci. Tražio sam savjet od mnogih alima (učenjaka). Cijenio sam njihovo izvanredno savjetovanje. Oni su rekli, “Učini iskrenu namjeru za promjenom za više odgovarajući posao, ali ne prekidaj sa svojim poslom odmah sada. U tom slučaju ti bi morao napustiti zemlju  i mi bi te izgubili. Traži novi posao i učini promjenu što je prije moguće.” Pogledao sam u oglase u novinama Arab News. Nudio se posao za fax operatora. Otišao sam na intervju. Službenik me pitao za razlog zbog kojeg napuštam sadašnji posao u kojem su mi davali veću platu. Rekao sam mu da je to zbog ličnih razloga. Rekao mi je da sam prestručan za ovaj posao i zato me je odbio.

           Druga kompanija je unajmljivala inžinjere. Plata je ponovo bila manja nego moja sadašnja. Otišao sam na jedan intervju i rekao im da se neće raspravljati u vezi plate. Ja samo trebam promjenu iz ličnih razloga. Bio sam primljen i premješten u ovu novu kompaniju. To je bila velika sreća za mene pošto sam počeo raditi kao inžinjer za održavanje na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji, u Poslanikovoj džamiji u Medini Muneveri, Saudijska Arabija.

Islamski brak

           Nakon godinu dana Abduselam i ja otišli smo na Filipine zajedno i ženidba je došla na red. Objasnio sam svojim roditeljima i drugim rođacima da će to biti islamska svadba. Složili su se da uzmu učešće u tome. Formalna bračna ceremonija trajala je svega nekoliko minuta. Nakon toga rekao sam svojim roditeljima da je to to. Moja nena rekla je vrlo glasno, “Ja još nikada nisam vidjela mladu i mladoženju kao što je to u kršćanskom braku.” Moja mati ju je smirivala govoreći joj da je ovo islamski brak. Moji roditelji su postali mnogo više razumniji prema meni. Ja sam još uvijek bio na Filipinima tokom nekoliko dana Ramazana. Moja mati mi je pravila jelo za iftar.

           Nakon odmora otišao sam u Medinu gdje mi je se pridružila i moja žena. Allah nas je blagoslovio sa dvije kćerke, Safa i Merva.

           Danas, radim puno radno vrijeme i posjećujem Islamski Dawa Centar u Medini kao volonter koji pomaže novim muslimanima. Neka Uzvišeni Allah primi moj ponizni doprinos i ojača moj Iman i učini moju ženu, djecu i mene bogobojaznim.

           Saleh uživa u dijeljenju svojih iskustava sa novim muslimanima i ne-muslimanima. Može se kontaktirati na slijedećoj e-mail adresi:

           sechon@medina.sbgom.com

Ibrahim Sulieman

Nigerijac Student Religije

         Svaka religija pokušava da ubijedi pojedince o svojoj istinitosti i superiornosti. Ovakve aktivnosti se dešavaju u mnogim zemljama. Prelazak sa jedne vjere na drugu je velika odluka za svakog pojedinca. U mnogim društvima takva odluka glave porodice utiče na mnoge generacije. Mnogi ljudi slijede vjeru samo iz poštovanja prema roditeljima ili njihovim precima. Društvene i kulturne granice su vrlo jake i prelaženje preko njih je generalno gledajući neuljudno i neučtivo. Ove sile su tako jake da čak i mnogi inteligentni ljudi se ne usuđuju da istraže i uporede druge vjere sa jednim otvorenim i nepristrastnim pristupom. Ovakve predrasude ne izlaze iz glave i okupiraju njihove umove. Oni, ipak, izjavljuju da nemaju nikakve predrasude o drugim vjerama. Ovakav osjećaj drži ih u spokojstvu, čak i ako imaju predrasude o svojoj duševnoj savjesti. Tvorac nedvosmisleno pokazuje pravi put onima koji nemaju predrasude kada traže istinu. Izobilje Allahove milosti je prosuto na ovakve individue. Priča o Ibrahimu je dobra ilustracija ovoga. Ibrahim mi je ispričao svoju priču onako kako slijedi.

           Rođen sam i odrastao u Nigeriji. Moj dedo je bio musliman. Njegovo ime bilo je Sulejman. Imao je tri sina. Jedan od ovih sinova postao je kršćanin u dobi od dvanaest godina uslijed aktivnosti kršćanskih misionara. U svoje vrijeme oženio je mladu muslimansku djevojku koju je preobratio na kršćanstvo. Oboje su radili u višoj školi i gradu Kano. On je bio u odjelu Bibliotekarstvo, dok je njegova žena bila direktor preduzeća za isporuku gotovih jela u toj školi. Imali su vrlo veliku porodicu. Ja sam bio najmlađi u porodici. Moja majka je umrla oko sedam dana nakon mog rođenja. Bilo nas je ukuono šest braće i jedna sestra. Mi smo također bili kršćani, slijedeći vjeru našeg oca. Naš dedo nam je, ipak, svima dao muslimanska imena. Moje muslimansko ime bilo je Ibrahim, koje sam mnogo volio. Kad god nas je dedo posjetio, moj otac se ponašao kao ne-praktičan musliman. Mi smo također imali plemenska imena. Bili smo uobičajeno poznati po njima.

           Pod direktnim utjecajem moga oca svi članovi porodice praktikovali su kršćanstvo, mada smo živjeli u zajednici u kojoj su muslimani bili većina. Slijedili smo razmišljanje našeg oca i nismo se usudili da pređemo granicu. Većina moje braće i moja sestra stupili su u brak sa kršćanima. Jedan od moje starije braće je, ipak, želio da oženi muslimanku. Rečeno mu je da nije muslimanki dozvoljeno da se uda za kršćanina. On je zbog toga primio Islam. On je musliman koji ne prakticira Islam i nikada nije razgovarao ni sa jednim bratom ili sestrom o Islamu.

           Studirao sam u višoj školi gdje su moji roditelji radili. Saudijski delegat običavao je posjećivati naš grad svake godine radi kongresa. Moj otac mi je pronašao posao tamo. Želio je da dam svaku moguću podršku delegatu na svaki mogući način tokom kongresa. Nisam znao riječ arapskog jezika. Nisam razumio šta oni prezentuju na kongresu. Ja sam, ipak, služio marljivo putem instrukcija prevodioca. Bili su zadovoljni sa mojim uslugama. Ovaj delegat je posjetio Kano i iduće godine. Opet me je pitao da budem na pomoći u toku konferencije i ove godine. Razvili smo uzajaman osjećaj razumijevanja jedan za drugog.  Šejh Fahd, organizator kongresa, upitao me, “Da li si musliman?” Rekao sam, “Ne, ja sam kršćanin.” Objasnio mi je temelje Islama tokom svog boravka u Kanou. Na samom odlasku, upitao me, “Vjeruješ li da je Islam istina?” Rekao sam, “Da.” Zatim me upitao, “Želiš li postati musliman?” Rekao sam mu, “Trebam prvo dobiti dozvolu od moga oca.” Moj otac je blage naravi. Nije se razljutio ili postupio negativno kada sam razgovarao s njim o tome. Rekao mi je: “Uradi tako, ako voliš.” Primio sam Islam sljedećeg dana kod šejha Fahda.

           Kršćanska zajednica digla je veliku buku oko toga. Prisiljavali su moga oca da me vrati nazad u kršćanstvo. Postavili su mnogo pitanja mome ocu. Da li je tvoj sin prihvatio Islam zato što su daije (misionari) bili bijelci? Da li su mu dali novac? Hoće li ga povesti sa sobom u Saudijsku Arabiju? Moj otac im je glatko rekao da ništa od ovoga nije pravi motiv. Dalje je dodao, “Ne mogu spriječiti moga sina pošto je njegov dedo bio musliman.”

           Rečeno mi je da mogu u potpunosti prakticirati Islam samo putem islamskog obrazovanja i obuke. Ja sam, zbog toga, počeo da idem u obližnji Islamski Centar da studiram arapski jezik i Islam. Na sreću, imali smo vrlo divnog susjeda. Njeno ime je bilo gospođa Karim. Predavala je u jednoj od lokalnih škola. Vjerski učenjak običavao je posjećivati njen dom svakodnevno da bi podučavao njenu djecu Kur’anu. Dozvolila mi je da se pridružim ovoj grupi. Saudijski delegat je bio uzbuđen kada je vidio moj napredak u islamskom obrazovanju kada nas je posjetio slijedeće godine.

           Allah je otvorio vrata Svoje milosti za mene pošto je saudijski delegat sredio moj upis na Islamskom Univerzitetu u Medini. Na Islamskom Univerzitetu sam tri godine i učim arapski jezik. Slijedeće godine, upisat ću se na Šerijatski Fakultet i, ako Bog da, nadam se da ću diplomirati nakon četiri dodatne godine obimnog obrazovanja. Moja islamska vjera je jaka i ja volim islamski način života srcem i dušom.

           Moj otac se ponovo oženio nakon smrti moje majke. On ima petero djece sa mojom maćehom. Svi su kršćani. Tokom ljetnog odmora na Univerzitetu posjetio sam svoju porodicu u Nigeriji. Pokušao sam da objasnim neke islamske principe svojoj braći i polubraći pošto trebamo prvo informisati svoje prijatelje i rodbinu. Allahovom milošću, jedan od moje braće ozbiljno je prihvatio Islam. On redovno posjećuje lokalni Islamski Centar u vezi daljnjeg obrazovanja i obuke. Također sam vrlo zahvalan Uzvišenom Allahu za upućivanje na pravi put moga deseto-godišnjeg polubrata. On ide mojim stopama pohađajući redovno nastavu u domu gospođe Karim. Neka Allah nagradi gospođu Karim za prenošenje islamskog obrazovanja  djeci u njenoj zajednici.

           Nakon kompletiranja moga obrazovanja na Islamskom Univerzitetu u Medini, namjeravam da nastavim svoje obrazovanje iznad ovog nivoa da bih služio kao potpuno kvalifikovani daija Islama. Nemam odgovarajućih riječi da se zahvalim Allahu što mi je pokazao istinu. Vrlo sam oduševljen da efikasno propovijedam Islam svojoj rodbini. Nadam se da će Allah mnogim ljudima pokazati pravi put kroz moj rad. Sva zahvala doista pripada Allahu.

           Moja priča nije jedinstvena. Kršćanske misionarske snage su učinile mnoga preobraćanja u Nigeriji i u nekim drugim afričkim zemljama. Oni imaju vrlo jake organizacije, koje finansijski podržavaju njihove propovjednike i nove preobraćenike. Također imaju i svoju literaturu štampanu u vrlo atraktivnim formatima. Njihova radna snaga dostavlja literaturu na kućna vrata skoro svakog domaćinstva. Rezultati su očigledni. Kao rezultat ovih misionarskih napora, postoji nedostatak pomoćnih sredstava i radne snage za islamsko obrazovanje u mnogim afričkim zemljama. Kvalifikovane daije koji su vješti u lokalnim jezicima su potrebni u svakoj zajednici.  Na nesreću, mnoge zajednice ne mogu finansijski poduprijeti ovakve daije. Ovo rezultira u velikom gubitku sposobne i kvalifikovane radne snage. Islamska literatura na lokalnim jezicima je također vrlo oskudna. Ovo nisu neke nove ideje od mene. Sve ove činjenice su opšte poznate. Ovo spominjem kao podsjetnik za one koji su finansijski sposobni da podrže islamsko obrazovanje u afričkim zemljama.

           Ako želite da uzmete učešća u potpori islamskom obrazovanju i afričkim zemljama, molimo kontaktirajte Ebu Selmu na slijedećoj e-mail adresi:

           abusalma99@yahoo.com

Janet Rose

Kanadska Učiteljica

           Janet je rođena u gradu Edmonton City, Kanada gdje njena porodica živi već nekoliko generacija. Ona mi je ukratko opisala svoju priču onako kako slijedi.

           Moja porodica je pripadala rimo-katoličkoj crkvi, tako da sam obrazovana u rimo-katoličkoj instituciji. U katolicizmu često sam se čudila kako Isus može biti sin Božiji. Što sam više razmišljala o tome više sam bila zbunjena. Niko nije imao sasvim jasan odgovor na ovo pitanje. Ironično, onaj koji je odgovarao bio je više zbunjen od onoga koji je pitao.

           Kratko nakon završetka više škole, srela sam gospodina Khaleda, Pakistanskog državljanina, u Edmontonu. Pošto Kanadski zakon dozvoljava brak za imigracione svrhe, gospodin Khaled me je oženio da bi postao Kanadski državljanin. Nakon nekoliko godina braka, ja sam zatrudnila. Željela sam odlučiti o nastavku našeg braka prije dolaska djeteta.

           Moj muže je bio visoko obrazovan i imao je izvrsne manire. Bila sam iznenađena da me nikada nije prisilio da prihvatim Islam. Radije mi je dao potpunu slobodu da odgajam nadolazeće dijete kao kršćanina ili kao muslimana. Khaledova duševna otvorenost i uzorno ponašanje ohrabrili su me da se educiram o Islamu. Od ovih studija uočila sam da je Islam vrlo sličan kršćanstvu. Iznad svega, naučila sam da Isus nije Božiji sin. On je bio istaknuti Allahov poslanik. Ovo je riješilo zagonetku moga života. Primila sam Islam dobrovoljno i odlučila sam da nastavim brak sa gospodinom Khaledom. Zahvaljujem se Svemogućem Bogu što me je uputio. Ubrzo nam je Allah poklonio kćer. Danas imam dvije kćerke i dva sina. Moj muž nas dnevno podučava Islamskom obrazovanju. Uobičava da nam priča Kur’anska kazivanja koristeći jednostavan jezik što nam je bilo vrlo korisno.

           Sasvim je uobičajeno da postoji neko trenje između svekrve i snahe. Međutim, kada je Khaledova majka došla nama u Kanadu, otkrila sam da je vrlo iskrena i draga osoba. Ona je pokazala ispravno Islamsko ponašanje i manire. Podigla je moj duh vrlo visoko bivajući jedan izvrstan obrazac pravog ponašanja. Zaključila sam da ako i svekrva i snaha slijede učenja Islama, sukobi između njih nikada neće izbiti na površinu.

           Nešto kasnije, preselili smo u jedan drugi grad u Kanadi. Radila sam u jednoj Islamskoj školi kao učiteljica u obdaništu i prenosila sam osnovna islamska učenja mladoj djeci. To je bilo od velike koristi za mene pošto je to kristaliziralo islamska učenja u mojoj duši. To je također bilo vrlo korisno podijeliti sa drugima ono malo što sam znala.

           Nakon nekoliko godina ponovo smo se vratili u Edmonton City. Ustanovili smo jedan Islamski Informativni Centar u kooperaciji sa nekoliko prijatelja. Ima oko tri hiljade knjiga, zajedno sa velikim brojem  audio i video kaseta. Također ima i besplatnu internet uslugu za islamsko informisanje. Izgleda kao moderna biblioteka. Mnogi muslimani i ne-muslimani posjećuju Centar svaki dan. Molimo Allaha da podari uputu ljudima kroz ovaj objekat i prihvati ovaj ponizan napor od nas. Voljela bih dodati da moj muž učestvuje u jednom islamskom TV programu svake sedmice. Moj najmlađi sin vrlo oduševljeno pomaže svome ocu u ovome projektu.

           Na kraju, ja istinski priznajem da poslije prihvatanja Islama, moj je život postao istinski miran. Ja sam potpuno zadovoljna sa svojim životom i želim da napredujem više u znanju i praksi. Nemam ništa protiv da podijelim svoja islamska iskustva sa drugima. Moj e-mail je:

           jsehbai@hotmail.com

Kur’anski ajeti

            “Na Dan kada budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: «Blago vama danas: dženetske bašče kroz koje teku rijeke u kojima ćete vječno boraviti – to je veliki uspjeh!» Na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: «Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!» – «Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!» – reći će se. I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje biće milost, a izvan nje patnja. «Zar nismo s vama bili?» – dozivaće ih. – «Jeste» – odgovaraće -, «ali ste se pritvornošću upropastili, i iščekivali ste, i sumnjali ste, i puste želje su vas zavaravale, dok nije došla Allahova odredba, a šejtan vas je o Allahu obmanuo.   (57:12-14)

            Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…? Reci: «Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!»   (39:9)

            Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njzinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.   (38:29)

            A da Kur’an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi sigurno rekli: «Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap?» – Reci: «On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se iz

daleka mjesta dozivaju.   (41:44)

Unutar ove brošure

            Opisuje fascinantne stvarne životne situacije iz raznih zemalja i kultura. Dobrodušnost, hrabrost i pravična odlučnost popločavaju put ka otkrivanju istine.

 Samo značajno znanje i komparativne studije kultura i vjera donijet će značajne rezultate.

 Ignorancija, predrasude i emocionalnost drastično ometaju otkrivanje istine.

Priče iskrenih osoba opisane u ovoj brošuri su, doista, svjetlo vodilja za čitavo čovječanstvo.